Razgovarale u Zagrebu 16. ožujka 2016.

Od trenutka kad su 1997. počele djelovati pod imenom Studio I-Gle, Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović zaintrigirale su modno osviještene osobe kojima nije važno slijediti trendove, nego uspostaviti odnos prema odijevanju, pronaći ravnotežu između želje da se izgleda što bolje, bude zanimljiv (i sebi i drugima) i zadrži individualizam u doba potpune prezasićenosti potrošačkog mentaliteta. Njihova je odjeća zahtjevna, postavlja nas u poziciju da stalno istražujemo mogućnosti nošenja, poigravamo se zahvaljujući promjenjivosti koju omogućuju složeni krojevi i kombinacije materijala. Izazov koji su postavile pred nas nije se ograničio na odijevanje tijela, već i na pokušaj reinterpretacije prostora, i to – njegovim odijevanjem. Nataša i Martina dekonstruiraju postojeće, inspiriraju se obrnutim odrazima i iskrivljenim slikama (koje imamo o sebi), tendenciozno dovodeći funkcionalnost pojedinih odjevnih predmeta do samih granica.

ORIS — Iduće godine bliži se 20. obljetnica vašeg rada. Dugo ste vremena zajedno. Što se promijenilo, a što je ostalo isto? Kada biste napravile nekakvu ubrzanu retrospektivu vašeg odnosa prema poslu u modi, bi li je obilježile neke značajne razlike?

I-GLE — Da, odnosi su se promijenili. Razigranost i kreativnost ostale su vjerojatno u nekom svom inicijalnom obliku prisutne i dalje, a način na koji se manifestira naš odnos i sve drugo s vremenom se promijenilo. Kada bih povukla paralelu s psihologijom, imamo sva tri stanja ega – Odrasli, Roditelj i Dijete – koja su ostala slična, ali su se i promijenila. Ne bih rekla da je došlo do kopernikanskog obrata te da smo onda imale jedan pristup modi, a sada drugačiji. No kako smo i mi sazrijevale, tako je i sve što radimo bilo određeno našim procesom odrastanja i promjene.